Bol kao simptom tj., kompleksno neugodno osjetilno i emocionalno iskustvo povezano s oštećenjem/ozljedom tkiva se uspješno tretira homeopatskim lijekovima, koji u skladu s homeopatskom doktrinom u kroničnim stanjima moraju biti prilagođeni pojedinom bolesniku, dok u stanjima teške akutne traume, više pojedinaca mogu reagirati na isti indicirani homeopatski lijek.
I dok je relativno poznato da suvremene zdravstvene smjernice za kontrolu boli uključuju komplemementarno alternativne pristupe poput akupunkture ili tradicionalne kineske medicine, manje je poznato da postoji širok izbor dobro poznatih i sigurnih homeopatskih lijekova koji su vrlo uspješni u adresiranju različitih vrsta akutne i kronične boli. Ovdje ćemo se ukratko osvrnuti na neka od tih stanja.
Arnica montana ili Arnica naširoko se koristi kao homeopatski lijek za liječenje boli kod raznih upalnih stanja kao i u postoperativnom oporavku. Brojna istraživanja su pokazala da je Arnica montana učinkovitija od placeba u liječenju posttraumatske i postoperativne boli, edema i ekhimoza (modrica). Arnica montana značajno ubrzava oporavak kada se, uz svu potrebnu standardnu skrb, primjeni oralno ili sublingvalno kod traume glave, uključujući potrese mozga, modrica na periorbitalnim tkivima, postoperativne traume s modricama i edemom, modrica od porođaja (mogu se dati majci i/ili djetetu), nakon stomatoloških zahvata i ekstrakcije zubiju, modrica ekstremiteta, bolnih mišića nakon prenaprezanja, tupih ozljeda, lomova, uganuća i istegnuća mišića i ligamenata i drugih traumatskih i akutnih stanja. Arnica montana se može isprobati u slučajevima kada davno nastala modrica nikada nije u potpunosti zacijelila. Arnica je široj populaciji daleko najpoznatiji homeopatski lijek i s pravom se naziva “homeopatskom kraljicom traume”. Za više informacija i akademskih članaka o ovom neizostavnom homeopatskom lijeku, koji bi zaista trebao biti sastavni dio seta za prvu pomoć svakog pojedinca i kućanstva, čitatelja upućujemo na web stranicu Homeopathy Research Institute gdje jednostavnim unosom riječi Arnica u tražilicu dobijete listu članaka proteklih i trenutnih istraživanja o djelovanju homeopatskih preparacija Arnicae montanae.
Nadalje, homeopatske preparacije nevena ali i matične tinkture nevena (lat. Calendula officinalis) pomažu u zarastanju rana, spriječavanju nastanka ožiljaka i infekcije te smanjenju boli. Istraživanje objavljeno 2004.g. u Journal of Clinical Oncology pokazalo je da je Calendula officinalis smanjila bol od dermatitisa izazvanog zračenjem na pacijenticama s rakom dojke, kao i da je pomogla da se dermatitis izliječi.
Ostali homeopatski lijekovi od velike pomoći u adresiranju boli, čak i neurogene boli te bržem zacijeljivanju rana su homeopatske potencije kantarisa (lat. Hypericum perforatum). Ako postoji bol u živcu, primjerice bol koja “puca” duž živca, ili bol poput strujnog udara, ili poput uboda igle ili obamrlost sve do oštećenja živaca, ozljede kralježnice, potom kod glavobolja nakon epiduralne ili spinalne punkcije, homeopatske preparacije Hypericum perforatuma od C30 do C 200 potencije mogu značajno pomoći.
Homeopatske preparacije Phosphorusa mogu pomoći adresirati pospanost, dezorijentiranost ili mučninu nakon anestezije ili ako postoji prekomjerno krvarenje, npr. nakon vađenja zuba.
Brojna druga sepcifična bolna stanja te njihovo palijativno kratkoročno liječenje boli zahtijevaju diferencijalnu dijagnostiku između 5-20 dobro poznatih homeopatskih lijekova koji su povijesno poznati po kliničkoj učinkovitosti za ova stanja; od bolnih leđa i mišićno koštane boli, preko glavobolja, trigeminalne neuralgije, bolova prilikom i nakon poroda, bolova usljed endometrioze, bolnih i ukočenih zglobova, bolnih i otečlenih hemoroida, bolova usljed fraktura i za brže zacijeljivanje frakturnih pukotina, stanja povezanih sa stomatološkim radovima, estetskim operacijama itd.: Ruta graveolens, Rhus toxcicodendron, Arnica montana, Hypericum perforatum, Calendula officinalis, Phosphorus, Bryonia alba, Ledum palustre, Symphytum officinale, Atropa belladonna, Aconitum napellus, Chamomilla matricaria, Caulophyllum talictroides, Cimicifuga racemosa, Hepar sulfuris, Acidum silicicum, Kalium carbonicum, Strychnos nux vomica, Calcium phosporicum, Coffea cruda, Mercurius solubilis, Sanguinaria canadensis, Spigelia anthelmia, Delphinum staphisagria, Paeonia officinalis, Hamamelis virginiana i brojni drugi. Naglašavamo da redoslijed ovdje popisanih homeopatskih lijekova nije specifično pridružen prethodno nabrojanim bolnim stanjima te ne služi kao savjet za (samo)liječenje, već isključivo u svrhu općeg informiranja i podizanja svjesnosti o postojanju homeoaptskih lijekova s dokazanim kliničkim uspjehom u adresiranju različitih vrsta bolnih stanja. Ukoliko se homeopatski lijekovi žele primijeniti kao metoda samopomoći, čitatelja upućujemo na neki od kvalitetnih priručnika za homeopatsku samopomoć a za stručno homeopatsko liječenje boli, nekom od iskusnih homeopatskih liječnika. U slučaju da bolesnici već primaju konvencionalnu terapiju, homeopatija se uvodi kao dodatna metoda liječenja i potpuno je sigurna za istovremenu primjenu.
Umjesto zaključka, čitatelja upućujemo na rezultate poznatog EPI3-MSD istraživanja objavljenog u Pharmacoepidemiology and Drug Safety Journal 2012.g. o djelovanju homeopatskih lijekova kod pacijenata s mišićno koštanom boli iz Francuske čiji su liječnici opće prakse uključili homeopatske lijekove u njihovo liječenje te je nađeno da su primali manje opioida i upola manje nesteroidnih protuupalnih lijekova [NSAID]) za mišićno-koštane poremećaje, a davali su bolje rezultate u smislu smanjenja boli i kvalitete života. Nadalje, postoje također dokazi koji sugeriraju da homeopatija može djelovati brže od konvencionalnih lijekova protiv bolova ili smanjiti potrebu za njima bez opasnosti od razvoja ovisnosti za istima ili simptoma ustezanja nakon prekida istih. Homeopatija tako svojim učinkovitim pristupom u adresiranju raznih oblika boli može, između ostalog, značajno doprinijeti i smanjenu polipragmazije i svih njenih negativnih posljedica, pogotovo kod populacije starije dobi, te bi smatramo, trebala biti uključena u akademske kurikulume studenata medicine i drugih zdravstvenih profesija te kontinuiranu medicinsku edukaciju zdravstvenih radnika. Potpuni pristup tradicionalnoj, komplementarnoj i integrativnoj zdravstvenoj skrbi trebao bi biti dio prava na zdravlje svakog pojedinca. Homeopatija se koristi u cijelom razvijenom svijetu i zemljama u razvoju, a daleke 1999.g. , Europski Parlament i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) pozvali su na bliže uključivanje i integraciju homeopatije u medicinsku praksu i “zapadne medicinske sustave”.
Diljem svijeta, danas više od 300 milijuna ljudi u najmanje 70 zemalja koristi homeopatiju, bilo samu ili u kombinaciji s drugom oblicima zdravstvene zaštite za svoje liječenje. Prema Izvješću SZO – “Strategija SZO za tradicionalnu medicinu 2014-2023 g.”, stanovništvo također smatra homeopatiju lako dostupnom i pristupačnom medicinskom praksom. Što se Europe tiče, Njemačka i Švicarska su trenutno zemlje koje su najbolje realizirale smjernice Europskog parlamenta iz 1999.g. ,tj. integrirale homeopatiju u svoje nacionalne zdravstvene sustave. Godine 2019. njemački ministar zdravstva Jens Spahn (CDU) definitivno je glasao za nadoknadu homeopatskih lijekova od strane osiguravajućih kuća. Homeopatsku skrb nadoknađuju i njemački javni i privatni zdravstveni sustav, a liječnici također imaju koristi od javnog i privatnog financiranja za liječnike homeopate i isključivo privatnog financiranja za homeopate koji nisu liječnici (Heilpraktiker). Švicarska, prva zemlja u Europi koja je integrirala homeopatiju u zdravstveni sustav, uvrstila je ovu terapiju u svoj sustav 2009. godine. Također je jedna od europskih zemalja u kojoj je homeopatija u potpunosti pokrivena osnovnim zdravstvenim osiguranjem.