Glavna karakteristika akutnih bolesti je njihova sklonost samoizlječenju. Imaju odredište i stoga definiran početak i kraj, sa ili bez liječenja konvencionalnim ili homeopatskim lijekovima. U slučaju kroničnih bolesti, s druge strane, samoizlječenje nije moguće. Konvencionalna medicina vidi samo razliku u vremenskom trajanju između akutnih i kroničnih bolesti. Homeopatija, međutim, ne uzima u obzir samo ovu vremensku dimenziju, već i sam karakter i prirodu bolesti, posebice kroz razumijevanje individualne dijateze svake pojedine osobe.

Individualna dijateza je sklonost razvoju akutnih i kroničnih stanja prema vrlo preciznom, unaprijed određenom obrascu, tj. genetski predodređenom načinu na koji se organizam na staničnoj razini brani od izvanjskih štetnih utjecaja.

Pristup konvencionalnog liječenja akutnih bolesti usmjeren je prvenstveno na makrorazinu i bori se protiv simptoma akutnog stanja, primjerice visoke temperature, boli, otoka, crvenila i oštećenja funkcije prvenstveno agresivnim suzbijanjem ovih simptoma, često ne zahvaćajući dubinski njihov uzrok u pozadini. i sl. Homeopatski pristup i u akutnim stanjima sagledava organizam kao cjelinu te osim lokalne simptomatologije i modaliteta simptoma, uzima u obzir i opće tjelesne funkcije poput žeđi i apetita, termoregulacije, znojenja, stolice, mokrenja, spavanja i stanja svijesti, pažljivo zapaža svaku promjenu razine energije tj. tjelesne aktivnosti, razine i vrste temperature, sve prateće simptome a posebice prateće emocionalno mentalne simptome kao što su izrazita privrženost i plačljivost ili iritabilnost i razdražljivost, ekstremno povlačenje i dr.

Na temelju svih tih informacija, određuje se prema homeopatskim principima najsličniji homeopatski lijek i primjenjuje u potenciranom obliku i odgovarajućoj dozi. Tako primijenjen, dubinski, nježno i postojano djeluje na organizam potičući iscjeljujuće samoregulatorne mehanizme te vrlo brzo vraća organizam natrag u stanje zdravlja, posebice ako je primjenjen vrlo rano, tj. u ranim stadijima razvoja akutnog stanja. Oko 5-7 dana po završetku akutnog stanja preporučuje se primijeniti i pacijentov konstitucijski, tj . individualni homeopatski lijek za kronično stanje, čime adresiramo pacijentovu dijatezu i smanjujemo sklonost razvoju budućih, sličnih akutnih ataka.

U kliničkoj praksi smo nerijetko svjedoci pravih malih medicinskih “čuda” gdje je ispravnom i pravovremenom primjenom dobro indiciranog homeopatskog lijeka progresija akutne bolesti potpuno zaustavljena, tako da daljnje dijagnostičke i terapijske intervencije često nisu potrebne te se organizam u neuobičajeno brzom roku vraća natrag svojim uobičajenim aktivnostima.  Homeopatija je kompletna znanost te je kao takva uspješna u upravljanju i liječenju širokog spektra kliničkih stanja, uključujući i ona hitna/urgentna u jedinicama intenzivne skrbi.

U homeopatskoj riznici imamo širok spektar lijekova za akutna i hitna stanja. Postoji rašireno uvjerenje prema kojem je homeopatija sporo djelujuća i neučinkovita u adresiranju primjerice boli i hitnih stanja. No, ispravno primjenjeni, uvijek u skladu s temeljnim principima homeopatske filozofije i prakse, homeopatski lijekovi imaju potencijal pružiti olakšanje u sekundama! Naravno da homeopatija, kao i svaka znanost ima svoja ograničenja. Akutna i hitna stanja su isprepletena, hitno stanje se uvijek može razviti iz akutnog stanja. Ako je pacijent u hitnom stanju, izuzetno je važno da homeopatski praktičar i liječnik to prepoznaju i budu svjesni ograničenja homeopatske metode kao i granica svoje osobne profesionalne kompetencije, te pacijenta upute daljnjim nadležnim službama . U suvremenom svijetu s dobro opremeljenim klinikama i bolnicama, naravno da pacijenti s akutnim i hitnim stanjima trebaju imati omogućen izuzetno brz pristup visokotehnološkoj medicinskoj opremi i lijekovima, kada fizičko tijelo treba promptnu stimulaciju za održavanje vitalnih funkcija. O tome je i Hahnemann pisao u svom Organonu medicine.

Kada je pacijent u stanju životne ugroze nema se vremena za prevođenje simptoma u rubrike niti konzultaciju homeopatske materia mediacae. Pritom, dok je pacijent na putu konvencionalnog zbrinjavanja , ukoliko postoji mogućnost i okolnosti dozvoljavaju, uvijek se može olfaktorno ili sublingualno primijeniti neki od indiciranih homeopatskih lijekova za hitna stanja, poput Aconituma, Arnicae, Carbo vegetabilisa i sl. Jednom kada je pacijentovo stanje stabilno i nalazi se van životne opasnosti, što može biti vrlo brzo, uzima se detaljna anamneza i radi homeopatska repertorizacija i primjenju daljnji indicirani homeopatski lijekovi. Opisani scenarij odnosi se naravno na zemlje u kojima je homeopatija izvanredno dobro integrirana i sastavni je dio pluralističkog sistema zdravstvene skrbi, poput primjerice Indije.

U našoj zemlji kao i većini zapadnih zemalja, situacija je takva da bi pacijenti usporedo s pravom na najsuvremeniju konvencionalnu medicinsku skrb trebali imati i pravo i pristup najkvalitetnijoj komplementarnoj medicinskoj skrbi koja uključuje i homeopatiju te na taj način dobiti ono najbolje iz oba svijeta. Umjesto da ističemo nedostatke bilo konvencionalnog bilo alternativnog pristupa, pokušajmo radije razumjeti  prednosti jednog i drugog i međusobno si pružiti ruku suradnje, za najveću dobrobit onih koji nam najviše vjeruju – naših pacijenata i njihovih najmilijih. Kad je riječ o primjerima dobre prakse kvalitetne suradnje oba prstupa na Zapadu, dobre vijesti stižu nam iz Austrije. Autori udžbenika “Homeopatija u intenzivnoj skrbi i urgentnoj medicini”, dr. M. Frass, bivši šef jedinice intenzivne interne medicine na Medicinskom sveučilištu u Beču, te dr.  M. Bündner , liječnik s dugogodišnjom službom u spašavanju i hitnoj medicini, pokazuju  nam kako se konvencionalno liječenje i homeopatija mogu savršeno nadopunjavati. U udžbeniku su dokumentirali kako homeopatija može postići predvidljive uspješne i impresivne rezultate u hitnim slučajevima kao što su anafilaktički šok, akutni abdomen, akutna astma, infarkt miokarda inferiorne stijenke, edem glotisa i dr. Na Istoku pak, drugi fantastičan sličan udžbenik  stiže nam iz Indije, te reflektira neprocjenjivo iskustvo 3 generacije homeopatskih liječnika u istoj obitelji s +100 godina kolektivne kliničke homeopatske prakse : “Homeopatija za aktuna i urgentna stanja” dr. R.S. Pareek i dr. A. Pareek. Spomenute užbenike prije svega savjetujem kolegama, dok pojedincima, kućanstvima i pacijentima savjetujem nešto manje zahtijevne priručnike homeopatske prve pomoći za samopomoć s vrlo sigurnim smjernicama za samoprimjenu, a ako ipak niste sigurni, uvijek nas možete konzultirati za stručnu pomoć. Danas je također lako moguće nabaviti i setove za homeopatsku prvu pomoć s 12, 24 ili 36 najinidiciranijih homeopatskih lijekova za akutna stanja koje toplo savjetujem imati pri ruci.

Što se pak akutnih stanja tiče zbog kojih nam se najčešće obraćate i u kojima imamo uspjeha, spomenula bih akutne upale uha, grla, krajnika, sinusa, larigitise, bronhitise, nerijetko i pneumonije, upale mokraćnog mjehura, jajnika, prostate, gripozni sindrom. 200 godišnju povijest uspješne kliničke prakse homeopatskog liječenja raznih akutnih stanja, uključujući i epidemijske bolesti, suvremena znanost svojim modernim istraživačkim tehnologijama i metodologijama potvrđuje iz godine u godinu. Čitatelja upućujemo na brojne reference i radove na stranicama Ligae Medicorum Homoeopathica Internationalis, The European Committee for Homeopathy, Homeopathy Research Institute, Central Council for Research in Homeopathy, GIRI Society, The Canadian Academy of Homepathy, The American Institute of Homeopathy, te brojne visokokvalitetne južnoameričke i meksičke organizacije i kolege.