Dana 2. srpnja obilježavamo godišnjicu smrti dr. Samuela Hahnemanna (Meissen 1755. – Pariz 1843.): istaknutog liječnika, kemičara, rigoroznog znanstvenika, poliglote, mislioca i humaniste – poznatijeg kao utemeljitelja homeopatije. Dr. Hahnemann je bio prvi koji je homeopatiju u suvremenoj povijesti znanstveno postulirao kao medicinsku metodu i umijeće liječenja, iako principi na kojima homeopatija počiva sežu i nekoliko tisuća godina unatrag.  

Hahnemannova trajna ostavština danas ne samo da snažno živi diljem svijeta kroz praksu brojnih homeopatskih liječnika i praktičara , već je i dalje predmet vrlo aktivnog i sustavnog znanstvenog proučavanja koje okuplja brojne transdisciplinarne znanstvenike: od fizičara i kemičara, preko biologa, farmakologa, liječnika do matematičara i agronoma i ostalih, sa svih kontinenata. Posebnost istraživačkih aktivnosti je proučavanje impulsa ultra niskih doza ili vrlo visokih razrjeđenja na biološke sustave te medicinsku i terapijsku relevantnost vrlo niskih doza i visokih razrjeđenja.

Hahnemannove posljednje godine života u Parizu značajno su oblikovale globalno prihvaćanje i razvoj homeopatije. Njegovo životno razdoblje u Parizu od 1835. do smrti 1843., predstavljale su razdoblje izuzetnog osobnog i profesionalnog ispunjenja.

U Pariz se preselio u visokoj dobi od 80 godina, tjelesno vitalan i britkog uma te privučen intelektualno dinamičnim ozračjem i otvorenošću prema inovativnim medicinskim idejama. Nakon što je dobio dozvolu za rad u Francuskoj, uspostavio je uspješnu homeopatsku praksu koja je privukla pacijente iz cijele Europe.

Nedugo prije preseljenja u Pariz, 1835. g. , oženio se Parižankom Mélanie d’Hervilly-Gohier, koja je postala njegova predana partnerica i asistentica, te mu je pomagala  u vođenju prepiske s pacijentima i asistirala pri konzultacijama.

Njegova reputacija brzo je rasla, a njegov dom u Rue de Milan postao je središte okupljanja pacijenata kao i kolega i suradnika, uključujući i poznate osobe poput slavnog violinista Niccolòa Paganinija, koji je 1837. potražio Hahnemannovu pomoć, te istaknutih intelektualaca toga doba.

Hahnemannova praksa u Parizu bila je obilježena posvećenim uzimanjem anamneze, detaljnim opažanjima pacijenata i preciznim vođenjem dokumentacije. U tom je razdoblju dodatno razvio i usavršio svoje metode, još više naglašavajući važnost individualiziranog pristupa pacijentu i  minimalnog doziranja.

Njegova publikacija “Organon medicine”, osobito šesto izdanje koje je opsežno revidirao upravo u Parizu, odražava dubinu njegovih kliničkih uvida i inovativnih pristupa, uključujući uporabu “LM” (50-millesimalne) ljestvice potencija, koja i danas predstavlja temelj suvremene homeopatske prakse.

Hahnemannov revolucionarni pristup je od samih početaka njegovog rada u Saksoniji (Saska), Njemačka naglašavao individualizirano liječenje, minimalne doze i rigorozno kliničko promatranje – načela koja i danas definiraju homeopatiju. Njegova opsežna praksa i slučajevi pacijenata iz razdoblja u Parizu značajno su unaprijedili znanstveni razvoj, vjerodostojnost i globalni doseg homeopatije.

Danas duh dr. Hahnemanna živo pulsira kroz brojne ugledne globalne institucije posvećene unapređenju homeopatije putem rigoroznih istraživanja i obrazovanja. Među njima je i Europski odbor za homeopatiju (ECH), koji predstavlja liječnike diljem Europe i promiče visoke standarde homeopatskog obrazovanja, prakse i istraživanja u europskoj medicinskoj zajednici. Institut za istraživanje homeopatije (HRI), sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, predvodi napore u znanstvenoj validaciji homeopatije, provodeći inovativne istraživačke projekte i međunarodne konferencije kako bi se istražila učinkovitost i znanstvena osnova homeopatskih pripravaka.

Nedavni podaci iz publikacije Scientific Framework of Homeopathy sagledavaju suvremena homeopatska istraživanja i praksu. Između 1950. i 2013., među 188 recenziranih randomiziranih kontroliranih ispitivanja, 44 % je pokazalo pozitivne rezultate, 47 % je bilo neodlučno, 5 % negativno, a 4 % neinterpretabilno. Ova ispitivanja ukazuju na to da značajan udio temeljito provedenih studija podupire učinkovitost homeopatskih tretmana, jačajući njihovu vjerodostojnost i potičući daljnja istraživanja. Slični obrasci primijećeni su i u konvencionalnoj medicini, gdje vrlo sličan postotak ispitivanja daje neodređene ili negativne rezultate, što naglašava složenost kliničkog istraživanja u svim područjima zdravstvene skrbi.

Američki institut za homeopatiju (AIH), osnovan samo godinu dana nakon Hahnemannove smrti , tj. 1844., najstarije je liječničko društvo u Sjedinjenim Američkim Državama. Institucija čuva Hahnemannove principe kroz promicanje visokih standarda homeopatskog obrazovanja, kliničke izvrsnosti i etičke prakse, aktivno radeći na integraciji homeopatije u širi zdravstveni sustav.

U Indiji, Središnje vijeće za istraživanje u homeopatiji (CCRH), institucija pod pokroviteljstvom vlade, sustavno razvija homeopatiju kroz rigorozna klinička istraživanja, epidemiološke studije i provedbu zdravstvenih programa u zajednici. Njihov rad značajno je unaprijedio status i učinkovitost homeopatije kao pouzdane zdravstvene metode.

Liga Medicorum Homoeopathica Internationalis (LMHI), osnovana 1925., djeluje kao međunarodna federacija posvećena promicanju homeopatije širom svijeta. LMHI aktivno zagovara međunarodne standarde u homeopatskom obrazovanju i praksi, omogućujući razmjenu između praktičara, istraživača i donositelja politika, čime izravno ispunjava Hahnemannovu viziju globalnog jedinstva i znanstvenog integriteta.

Široko prihvaćanje homeopatije danas, koje podržavaju milijuni pacijenata diljem svijeta, potvrđuje snažan utjecaj Hahnemannove ostavštine. U Latinskoj Americi homeopatija uživa snažnu institucionalnu i kulturnu podršku, osobito u Brazilu i Meksiku. U Brazilu je homeopatija službeno priznata kao medicinska specijalnost i integrirana je u javni zdravstveni sustav (SUS). U Meksiku brojni medicinski fakulteti nude programe iz homeopatije, a Nacionalna škola za homeopatsku medicinu u Ciudad de Méxicu ostaje važno središte za obrazovanje i istraživanje. U Španjolskoj homeopatija postaje sve popularnija među općom populacijom i prakticiraju je mnogi licencirani liječnici. Iako se zakonski okvir razlikuje, Španjolska ima nekoliko uglednih homeopatskih udruga i obrazovnih institucija koje pridonose kontinuiranoj profesionalizaciji ove discipline.

Kroz povijest su poznate osobe poput Charlesa Darwina, Mahatme Gandhija, Marka Twaina i suvremenih slavnih poput kraljice Elizabete II., Paula McCartneyja, Tine Turner, Cher i Orlanda Blooma otvoreno podržavale i imale koristi od homeopatske skrbi.

Društvo ima tu staru naviku – izrugivati se onome što ne razumije, a još češće onome što mu prijeti promijeniti ustaljeni poredak. Dr. Samuel Hahnemann nije bio samo liječnik, već i mislilac ispred svog vremena – i zbog toga je bio osporavan, ismijavan, pa i sustavno ignoriran. No, povijest ima osobitu moć: ono što se nekoć smatralo heretičkim, danas sve više prepoznajemo kao proročko. U tišini između doza – u onoj praznini gdje moderna medicina još uvijek traži dušu – Hahnemannov glas i dalje tiho odjekuje.. Možda ne zato što se vraćamo prošlosti, nego zato što budućnost još uvijek pokušava dostići istine koje je on već davno izrekao.

Homeopatija nije glupa, niti je nova, već – istinita. To je sustav koji čeka svoje vrijeme.

Dr. Hahnemann pokopan je na čuvenom groblju Père Lachaise u Parizu, gdje njegov grob ostaje mjesto počasti za homeopate i poštovatelje iz cijelog svijeta. Spomenik, izrađen u klasičnom stilu s natpisima koji odaju počast njegovom doprinosu medicini i čovječanstvu, stoji kao trajni spomen njegovom utjecaju i vizionarskoj ostavštini.

Aude sapere – Usudi se znati.

Reference / Bibliografija

1. Winston, J. (1999). The Faces of Homœopathy: An Illustrated History of the First 200 Years. Great Auk Publishing.

2. Bradford, T. L. (1895). The Life and Letters of Dr. Samuel Hahnemann. Boericke & Tafel. https://www.homeoint.org/books2/bradford/index.htm

3. Dayan, L. (2005). The Physician of the Future: Samuel Hahnemann in Paris, 1835–1843. Homœopathic Links, 18(02), 108–112. https://doi.org/10.1055/s-2005-870087

4. Hpathy. (2011). Paganini as Hahnemann’s Patient. https://hpathy.com/homeopathy-papers/paganini-as-hahnemanns-patient/

5. Homeopathy Research Institute. (2017). Scientific Framework of Homeopathy: Evidence-Based Homeopathy. https://www.hri-research.org

6. European Committee for Homeopathy. (n.d.). Experimental Studies & RCT Overview. https://homeopathyeurope.org/experimental-studies/

7. BMJ Rapid Response. (2012). Conventional medicine: analysis of 1,016 systematic reviews. https://www.bmj.com/content/345/bmj.e6184/rr/642461

8. Organización Panamericana de la Salud. (2018). La medicina tradicional y complementaria en las Américas: análisis de situación. https://iris.paho.org

9. Ministerio de Salud de Brasil. (2006). Política Nacional de Práticas Integrativas e Complementares (PNPIC). https://bvsms.saude.gov.br

10. Escuela Nacional de Medicina y Homeopatía (ENMH-IPN), México. https://www.enmh.ipn.mx

11. Spanish Society of Homeopathic Doctors. https://www.homeopatiasuma.com

12. Père Lachaise Cemetery. (n.d.). Dr. Samuel Hahnemann’s Tomb. https://www.findagrave.com/memorial/6435016/samuel-hahnemann