Homeopatska terapija dokazano korisna u ublažavanju simptoma menopauze kao što su valovi vrućine, noćno znojenje, tjeskoba, lupanje srca, depresija, nesanica.

U istraživanju objavljenom 2011.g. utvrđeno je da je homeopatska terapija korisna u ublažavanju tegobnih simptoma menopauze kao što su valovi vrućine, noćno znojenje, tjeskoba, lupanje srca, depresija, nesanica itd. Lijekovi za koje je utvrđeno da su najčešće indicirani i korisni bili su Sepia, Lachesis, Calcarea carb., Lycopodium i Sulphur.  

U kliničkoj praksi ovog centra, pored homeopatskih pripravaka navedenih u istraživanju, i nekoliko drugih homeopatskih lijekova je često indicirano: Sulphuricum acidum, Pulsatilla, Ignatia, Graphites, Cimicifuga, Sanguinaria, Causticum, Staphysagria…ne gubeći iz vida da bilo koji od do sada poznatih i dokazanih homeopatskih lijekova može doći u terapijski izbor, uvijek poštujući temeljne principe individualiziranog pristupa prilikom homeopatskog propisivanja. U fokusu homeopatskog liječenja je uvijek konkretna, neponovljiva i autentična osoba sa svojim simptomima ili dijagnozom, a ne obrnuto. To čini veliku filozofsku i praktičnu razliku homeopatskog i konvencionalnog pristupa.

Razumijevanje jedinstvenog izričaja na koji, u ovom slučaju, svaka peri ili postmenopauzalna pacijentica pati, razumijevajući autentičnu ekspresiju njenih karakterističnih fizičkih i emocionalno mentalnih simptoma i propisivanje najsličnijeg homeopatskog pripravka u ispravnoj potenciji i dozi, potaknuti će proces vraćanja vitalne sile u ravnotežu i posljedičnu samoregulaciju, od mikro do makro razine, od razine gena, stanične jezgre, stanica, preko tkiva i organa do tanahnih misaonih i emocionalnih obrazaca..potaknuti će samoiscjeljujući proces, smanjiti razinu patnje te omogućiti preobrazbu i ostvarenje potencijala. Zato je homeopatija i znanost i umijeće, ili kako kaže Scarlett Thomas: …”homeopatija se doima kao oboje..i matematika i poezija…” Nepristran , otvoren i empatičan um homeopatskog liječnika i vrijeme izdvojeno za uzimanje detaljne anamneze te valjanu analizu i sintezu dobivenih informacija kao i diferencijalnu dijagnostiku najindiciranijih homeopatskih lijekova – ključ su uspješnog homeopatskog propisivanja i liječenja.

U kliničkoj praksi, neosporan dokaz je uvijek bio svaki konkretno ozdravljen bolesnik. A istraživanja i statistike u homeopatiji… imaju svoje mjesto također…no ne zaboravimo, ne više od mjernih alata koji pokušavaju kvantificirati nešto daleko kompleksnije od toga – umjetnost homeopatskog liječenja samu.