O homeopatiji i prirodnim zakonitostima na kojima je utemeljena
Liječenje mnogih bolesti je liječnicima nepoznato jer ne razumiju cjelinu... Jer dio nikada ne može biti dobro osim ako cjelina nije dobro.
Homeopatija je nježna i prirodna metoda liječenja koja sinergijom homeopatskih lijekova i ljudskog organizma ljudima vraća zdravlje, obnavlja vitalnost te ublažava i otklanja mentalnu i fizičku patnju nastalu kao posljedicu bolesti.
Homeopatiju je kao znanstvenu terapijsku disciplinu prvi sistematizirao njemački liječnik, dr. Christian Friedrich Samuel Hahnemann (1755-1843), u kasnom osamnaestom stoljeću. U 1. aforizmu svog, i za čovječanstvo kapitalnog djela “Organon medicine” je napisao: “Liječnikovo uzvišeno i jedino poslanje je vratiti bolesnome zdravlje, izliječiti, kako je to definirano.” Hahnemann je detaljno objasnio kako to liječnik obnavlja bolesnima zdravlje u aforizmima koji slijede: 7, 8, 17, 22, 50, 51, 53 i 61. Stoga se 1. aforizam mora proučavati skupa s njima kako bi pojedinac postigao sveobuhvatno razumijevanje i uvid. U nastavku učenja Organona, Hahneman nam govori o koracima kako bismo postigli ovaj cilj. Ukratko, ovi koraci su: 1. Poklanjanje najveće pažnje simptomatologiji – manifestacijama bolesti. 2. Odabir lijeka koji je utemeljen na sveukupnosti simptoma 3. Iskorijenjivanje (uništenje) ovih simptoma primjenom umijeća liječenja. Iskorjenjivanje (uništenje) simptomatologije = preobraz bolesti u zdravlje. Kroz svoje ponavljane eksperimente i iskustvo tijekom više desetljeća, Hahneman je donio zaključak o postojanju Zakona sličnosti – neosporivog terapeutskog zakona prirode, koji je osnova ili temelj njegovog novog sistema medicine, kojeg je nazvao homeopatija. Ova činjenica nam se prelijepo otkriva kako dalje čitamo Organon.
Pojednostavljeno, Zakon sličnosti (lat., Similia similibus curentur) kaže da svaka tvar koja može izazvati niz simptoma kod zdrave osobe, može izliječiti slične simptome kod bolesne osobe. Pisani trag Zakonu sličnosti seže do Paracelsusa, Perzije i antičke Grčke, pa čak i dalje, do vedskih rukopisa koji su stari preko 5000 godina. Tako je Paracelsus, švicarski liječnik (1493. -1541. g.) ukazivao da će male doze onoga što čovjeka čini bolesnim, također izliječiti. Perzijski liječnik Avicena koji je živio u prvom stoljeće nove ere, a smatra se “ocem” rane moderne medicine te je autor “prvog udžbenika medicine na Zemlji” - Canon Medicinae, opisao je same principe koji su u osnovi homeopatske paradigme i prakse: postojanje vitalne sile, koncept slično se liječi sličnim i energetsku aktivaciju lijekova, a koju će Hahneman, 17 stoljeća poslije otkriti, temeljito istražiti i definirati kao potenciranje ili dinamizaciju. Godine 400. pr. Krista, najpoznatiji antički grčki liječnik Hipokrat je propisao vrlo malu dozu korijena mandragore (Mandragora officinarum) za liječenje manije znajući vrlo dobro da će mandragora, kada se daje u velikim dozama, zapravo izazvati maniju.
Rig Veda, drevni vedski zapis star više od 4 tisuće godina iz kojeg je nastala ayurveda kaže da “lijek za otrov leži u samom otrovu”.
Životna esencija – ova oživljujuća ili energetska sila, nalazi se u svakom ljudskom biću, u svim životinjama, pticama i stvorenjima koja plivaju i pužu, u biljkama i drveću, u stijenama, kamenju i mineralima. Čak je i unutar samih elemenata - unutar Vode i Vatre i Zemlje, pa čak i Zraka, jer je u vjetrovima samim, koji nas osvježavaju i vitaliziraju i održavaju 'na životu'.
Homeopatija je ta koja naglašava postojanje i djelovanje vitalne sile u živom organizmu.
Ljudski organizam je cjelina koju čine tijelo, um i duh. Ovaj duh koji je odgovoran za različite manifestacije života dr. Hahnemann je nazvao “vitalna sila”. Hahnemann govori o vitalnoj sili u 10. aforizmu svog Organona medicine: “Materijalni organizam bez vitalne sile nije sposoban ni za kakav osjet, nikakvu funkciju, nikakvo samoodržanje; on proizlazi iz svih osjeta i obavlja sve životne funkcije isključivo pomoću nematerijalnog bića (vitalnog principa) koje oživljava materijalni organizam u zdravlju i bolesti.”
U zdravom stanju to je vitalna snaga koja održava normalne funkcije i osjete organizma. Ali kada je vitalna sila primarno dinamički poremećena štetnim vanjskim ili unutrašnjim utjecajem, ona uzrokuje abnormalne osjete i funkcije koje se manifestiraju prema van kroz materijalno tijelo kao abnormalni znakovi i simptomi, čija ukupnost čini bolest.
Ako se želi uspostaviti liječenje, vitalna sila je ta koja se mora probuditi i pokrenuti za oporavak. Homeopatski lijekovi ispravljaju svaki zastoj ili smetnju slobodnom protoku vitalne sile, bilo na fizičkoj, energetskoj ili duhovnoj razini.
Hahnemann nije bio prvi koji je pisao o principu vitalne sile. Drevni arapski liječnici su podučavali da je tijelo sastavljeno od materije i duha i da je u interakciji sa svemirom tako da skladan život može postojati u stanju zdravlja koje je ravnoteža između tijela i duha. U sanskrtu riječ prana opisuje životnu snagu, ili vitalni princip koji prožima svemir na svim razinama. Kod starih Egipćana ova se životna sila nazivala Ka, kod starih Grka Pneuma - dah života, a kod starih Kineza Qi - energija koja oživljava i daje život svim ljudima i cijelom svemiru.
Vitalna sila je ta koja spava u mineralu, sanja u biljci, budi se u životinji i postaje potpuno svjesna u čovjeku.
Josiane Meirelles Malusá Gonçalves, Mary Carmem Fróes Ribeiro i Andresa Aparecida Berretta u svom članku “Akupnktura, joga, homeopatija i apiterapija s vibracijske točke gledišta” iz 2020.g. pišu : “Energija koja daje život naziva se 'vitalna energija' u homeopatiji, 'prana' u jogi i 'Qi' u akupunkturi. Ova eterična energija može diktirati (ispisivati) stanične fizičke informacije o materiji, u zdravlju i u bolesti. Posljedično tome, vibracijski lijekovi koji mogu modificirati te frekvencije, mogu promijeniti vibraciju bolesti u zdravo stabilno stanje.” Tkđ., autori dalje navode: “Albert Einstein bio je jedan od najvećih fizičara novije povijesti i svojim je doprinosom promijenio paradigmu znanosti u 20. stoljeću. Iz toga je proizašlo shvaćanje da je sva materija energija, a možemo pretpostaviti i shvaćanje da je ljudsko tijelo dinamički energetski sustav.
Energija i materija dvije su različite manifestacije iste univerzalne tvari od koje smo svi formirani, atoma…..”
Prije ovog rada spomenutih autora, vizionarski duh i pedantni um jedinstvenog istraživača i znanstvenika kakav je, dr. Hahnemann je koncepte ove “nove paradigme” do detalja postulirao u umijeće novog sustava liječenja kojeg je nazvao homeopatija te darovao budućim naraštajima da ga pokušaju razumjeti i objasniti jezikom suvremene znanosti i stalno razvijajućih svijesti i tehnologija.
Jesmo li blizu?
Ljepota homeopatije leži u njenoj jednostavnosti, moć u njenim dubinama, a opasnost u njenoj površnoj primjeni.
Koje su ostale zakonitosti, koncepti, načela ili principi koji homeopatiji daju njen raison d’être?
Drugo načelo homeopatije je da trebate dati najmanju količinu lijeka potrebnu za izazivanje reakcije ozdravljenja. To se naziva "zakon minimalne doze". Svi znamo da konvencionalni lijekovi mogu uzrokovati nuspojave, dovesti do mnogo patnje ili čak smrti. Dr. Hahnemann je u početku svog rada koristio ljekovite tvari za koje se znalo da djeluju u njegovo vrijeme, kao što je npr. cinchona ili peruanska kora, za povratnu (rekurentnu) temperaturnu groznicu. No, u početku je koristio sirove tvari, tj. biljke pune snage. Primijetio je da, iako su pacijenti ozdravili, u procesu liječenja bi razvili i nuspojave. U nastojanju da spriječi nuspojave, daljnjim je eksperimentiranjem došao na ideju koju je kasnije potvrdio i formulirao u treći homeopatski princip – potenciranje (dinamizacija), tj. uzastopno razrjeđivanje uz snažno miješanje svojih lijekova, kako bi pronašao točku u kojoj su oni terapeutski, ali ne i toksični. Homeopatski lijekovi se od tada do danas pripremaju na isti način - nizom razrjeđivanja, pri čemu u svakom koraku dolazi do snažnog miješanja otopine , sve dok ne ostane nikakva kemijska tvar (iznad potencije 12C) koja se može otkriti. Koliko god paradoksalno izgledalo, što je veće razrjeđenje, kada se priprema na ovaj dinamizirani način, homeopatski lijek je sve snažniji. Time se postiže minimalna doza, koja pak ima maksimalan terapeutski učinak, uz najmanje nuspojava. Homeopatija ima višestoljetnu povijest sigurnosti u upotrebi svojih potenciranih oralnih lijekova među pacijentima svih dobi, uključujući bebe, djecu, trudnice i dojilje te starije osobe.
Četvrti princip homeopatije je princip primjene jedinstvenog, individualno propisanog homeopatskog lijeka koji je prethodno prošao proces homeopatskog patogenetskog ispitivanja.
Homeopatsko patogenetsko ispitivanje koje se još naziva i dokazivanje lijeka je proces u kojem se tvari lijeka ispituju na zdravim ljudskim dobrovoljcima i promatraju se, bilježe i prikupljaju njihovi patogenetski učinci kao prvi korak za uvođenje lijeka u homeopatsku Materiu Medicu.
Dokazivanje ljekovite tvari jedinstven je proces u homeopatiji i jedinstven doprinos homeopatije znanosti farmakologije. Za razliku od konvencionalne medicine gdje pokusi na životinjama čine temelj procjene patogeneze lijekova, homeopatski lijekovi se dokazuju na zdravim ljudskim dobrovoljcima, uključujući i kontrolnu skupinu, oba spola i dobne skupine između 18-60 godina. Lijek se mora dokazati na ljudima jer životinje ne daju subjektivne ni psihičke simptome, učinci istog lijeka na životinjama i ljudima su različiti te u ispitivanjima na životinjama ne dobivamo modalitete i finije simptome.
Rezultati jedinstveno propisanog homeopatskog lijeka se promatraju i evaluiraju, nezatrpani zbrkom učinaka koji bi se mogli proizvesti da se više od jednog homeopatskog lijeka daje u isto vrijeme.
Homeopatski lijekovi se mogu sigurno uzimati s konvencionalnim lijekovima i ponekad se preporučuju kao nadopuna drugim tretmanima.
Od početaka uvođenja homeopatije za čovječanstvo, svjedoci smo da se osnovni principi homeopatije nisu promijenili, prije svega jer je homeopatija specijalizirani sustav racionalne terapije koji se temelji na fiksnim i određenim zakonima prirode i u tome leži njegova inherentna snaga. Čak i nakon više od 200 godina, filozofija koju je postavio dr. Hahnemann oblikuje nit vodilju homeopatske prakse za liječnike diljem svijeta.
Bez obzira koliko se zlorabilo, tijelo može uspostaviti ravnotežu. Prvo pravilo je prestati se miješati u prirodu.
EN