O Hahnemannu – besprijekornom znanstveniku, humanistu i geniju ispred svog vremena
Veliki umovi uvijek su nailazili na nasilno protivljenje osrednjih. Potonji ne mogu razumjeti kada se čovjek ne pokorava slijepo naslijeđenim predrasudama, nego pošteno i hrabro koristi svoju inteligenciju.“
Dr. Christian Friedrich Samuel Hahnemann (Kothen, 1755 – Paris, 1843), utemeljitelj homeopatije, bio je ugledni njemački liječnik, farmaceut i lingvist.
Nazivaju ga ocem eksperimentalne farmakologije jer je bio prvi liječnik koji je pripremao lijekove na specijaliziran način, dokazujući ih na zdravim ljudima, kako bi utvrdio kako lijekovi djeluju u liječenju bolesti.
Bio je nezadovoljan stanjem u liječničkoj praksi u to vrijeme te se bavio eksperimentiranjem u kemiji i prevođenjem znanstvene literature.
Redovito je surađivao u Crellovim “Annals of Chemistry” (prvi časopis posvećen kemiji u Njemačkoj) od 1787. do 1794. g. Dok je prevodio Cullenovu Materia Medica, s engleskog na njemački 1790. g., došao je na ideju eksperimentiranja s korom kininovca (lijek koji se u to vrijeme koristio za liječenje rekurentne vrućice) na sebi samome.
Pronašao je da kad se kora kininovca uzme u zdravom stanju, ona proizvodi simptome slične onima koje imaju bolesnici koji boluju od iste bolesti protiv koje koru kininovca i uzimaju.
Znanstvenik nema za cilj postići neposredan rezultat. Ne očekuje da će njegove napredne ideje biti spremno prihvaćene.. Njegova je dužnost postaviti temelje onima koji će doći i pokazati put.
Tijekom razdoblja od 6 godina, dr. Hahnemann je proveo mnogo takvih eksperimenata s poznatim ljekovitim tvarima te je pažljivim promatranjem i zaključivanjem izveo princip "Neka se slično liječi sličnim" ili “Similia similibus curentur”. On je 1796. g. zaključio kako terapijska aktivnost bilo koje tvari kod bolesnog pojedinca ovisi o sposobnosti te iste tvari da proizvede slično bolesno stanje kod zdrave osobe.
Dr. Hahnemann je tako identificirao novi sustav primjene lijekova za liječenje pacijenata kojeg je nazvao 'homeopatija'.
Riječ homeopatija je izvedena iz grčkih riječi 'homoios', što znači 'sličan', i 'patos', što znači 'patnja'. Također je skovao izraz 'alopatija' (grčke riječi 'allos', što znači'drugačiji' i 'patos', što znači 'patnja') za prevladavajući medicinski sustav. Riječ alopatija se prvi put pojavljuje 1816. g. u predgovoru prvom izdanju drugog toma Materia Medica Pura, gdje je dr. Hahnemann opisao lijekove “koji stimuliraju zdravo tijelo na bolest drugačije (alopatski) od one koja se treba izliječiti”. Dr. Hahnemann je opisao različite aspekte 'akutnih' i 'kroničnih' bolesti.
... Homeopatija se oslanja samo na moje iskustvo. Oponašajte me, ali činite to dobro i vidjet ćete na svakom koraku potvrdu mojih izjava.
Akutne bolesti su prolazne; imaju početak i kraj, dok su kronične bolesti koegzistentne sa životom. Dr. Hahnemann je pridonio reformi medicinske prakse 18. stoljeća povezujući uzrok bolesti s unutarnjom okolinom domaćina i tako je poteklo osnovno načelo da svaki pojedinac različito reagira u zdravlju i bolesti.
Dokazivanje lijekova provodio je prvenstveno na sebi i svojim studentima kako bi vrlo precizno uočio različite učinke.
Primjenjivao je dinamizirani oblik lijekova u minimalnoj dozi i zagovarao obnovu zdravlja bolesnih osoba na nježan način. Cijeli svoj život bio je zaokupljen radom na istraživanju učinaka raznih ljekovitih tvari na ljudska bića. Takav rad nikada nije obavljen u povijesti prije Hahnemanna. Ispitao je i pažljivo dokazao djelovanje preko 90 lijekova, koji će se koristiti prema njegovom novom sustavu medicine.
Primarno i sekundarno djelovanje lijekova
Hahnemann je otkrio primarno i sekundarno djelovanje lijekova. Primarno djelovanje proizlazi iz prvog susreta između vitalne sile i vanjskog agensa, a sekundarno djelovanje rezultat je reakcije vitalne sile na simptome tog primarnog susreta. Ovo ga je otkriće dovelo do spoznaje o ljekovitoj moći otrovnih supstanci. Na putu od velikih do manjih doza lijekova, učinci tvari kreću se od univerzalno smrtonosnih za sve do finijih simptoma kod nekoliko osjetljivih pojedinaca.
Stoga se toksičnost, nuspojave ili otpornost na lijekove ne susreću tijekom homeopatskog liječenja i lijekovi su doista jednostavni – i oblikom i primjenom. Arndt-Schultzov zakon kaže da minimalne doze lijeka potiču, srednje inhibiraju ili suzbijaju, a velike uništavaju staničnu aktivnost.
Prije nego što je predstavljen koncept bakterija kao uzročnika bolesti, dr. Hahnemann i njegovi sljedbenici su prepoznali bakterije i koristili ih kao ljekovita sredstva. Homeopatski lijek pod nazivom 'Hydrophobinum' pripremljen od sline bijesnog psa korišten je u homeopatiji mnogo prije nego što je Pasteur predstavio cjepivo pripremljeno od sline bijesnog psa. Homeopatski lijek pripremljen od TBC bakterije pod nazivom 'Tuberculinum' bio je u upotrebi prije nego što je Robert Koch (1843. - 1910. g.) otkrio bacile tuberkuloze. Godine 1810., dr. Hahenmann je objavio jednu od najrevolucionarnijih knjiga u povijesti medicine - "Organon Medicine", u kojoj je opisao većinu znanstvenih, novih i vremenski provjerenih koncepata o zdravlju, bolesti, životu, liječenju i izlječenju.
Homeopatija je vrlo popularan sustav medicine te igra glavnu ulogu u integriranom sustavu pružanja javne zdravstvene skrbi u nekim zemljama, primjerice Indiji.
Ovo prihvaćanje je uglavnom zbog jednostavnosti primjene, pristupačnosti, sigurnosti, holističkog i individualnog pristupa itd.
Proces individualizacije doprinosi izgradnji odnosa liječnik-pacijent ublažavajući prirodne strahove i strepnje kod pacijenata.
Dr. Hahnemann je izliječio tisuće teških i kroničnih slučajeva koji su prkosili najboljoj njezi tadašnjih alopatskih liječnika diljem Europe. Postao je toliko slavan da su liječnici iz Europe i Amerike dolazili k njemu na poduku u novoj znanosti i umjetnosti liječenja, zvanoj homeopatija.
Prof. George Vithoulkas je rekao o dr. Hahnemannu:
"S vremenom, siguran sam da će ovaj čovjek biti rangiran kao jedan od najvećih u povijesti, uz bok takvim divovima otkrića kao što su Einstein, Newton i Hipokrat."
EN