Subjektivni simptomi u homeopatiji: povratak osobi u središte medicine
21 svibnja, 2025

Kad praksa postane prekretnica:Homeopatija u akutnim stanjima i iskustvo koje mijenja pogled na medicinu

Uvod

Kada se medicina, intuicija i iskustvo susretnu u akutnom kliničkom trenutku – tada nastaju odluke koje oblikuju život, ali i profesionalni pravac. U ovom tekstu željela bih s vama podijeliti  neka osobna iskustva koja su me trajno usmjerila prema integrativnom pristupu zdravlju – specifično prema homeopatiji – metodi koju danas sve češće biraju i pacijenti i zdravstveni djelatnici.

Virusni meningitis tijekom epidemije

Prije oko četvrt stoljeća, za vrijeme epidemije virusnog meningitisa u mom gradu, zarazni odjel bio je prepun djece s dijagnozom. Moje tada 2,5-godišnje dijete razvilo je sve klasične simptome: visoku temperaturu, izrazitu razdražljivost, fotofobiju, ukočenost vrata i karakterističan encefalitični krik (“cri encephalique”).


Homeopatski tretman – koji je proveo tadašnji inozemni homeopat mentor prisutan u gradu , a uz istovremenu superiviziju djeteta od strane infektologa– uključivao je sukcesivnu primjenu homeopatskih pripravaka Atropa Belladonna i Apis mellifica, u skladu s individualno izraženom slikom. Već trećeg dana od početka bolesti dijete je bilo klinički potpuno zdravo i stabilno i bez temperature. Bio je to oporavak koji je nadmašio moja, kao i očeklivanja mojih konvencionalnih kolega – brz, cjelovit i bez komplikacija.

Apsces i Heringov zakon: moje osobno izlječenje

Oko 2 mjeseca nakon tog događaja i ja sam se akutno razboljela. Naime, po povratku s jednog retreta mladih u Sloveniji, razvila sam desnostrani tjemeni apsces, s bolnim otokom i zahvaćenim regionalnim limfnim čvorovima. Uzrok je najvjerojatnije bio ugriz krpelja 2 tjedna ranije. Odlučila sam dati šansu homeopatiji. Prva i jedina primijenjena doza istoimenog homeopatskog pripravka Apis mellifica (zamislite sinhroniciteta!) donijela mi je brzo olakšanje – glavobolja je nestala unutar pola sata, a unutar sat vremena došlo je do znatnog poboljšanja općeg stanja, razine energije i funkcionalnosti.

Sljedećeg dana apsces se spontano otvorio, a kroz naredna 72 sata otok i limfni čvorovi su se u potpunosti povukli, prvo onaj retroaurikularni  a potom i submandibularni – malo je reći da me kompletno povlačenje simptoma u tako kratkom vremenskom slijedu, a bez primjene antibiotika te egzakntim redoslijedom potanko opisanim u Heringovim zakonitostima izlječenja – ostavilo u čudu! Doživjeti to, promatrati vlastiti oporavak i moći ga razumjeti kao liječnik i homeopat, bio je nevjerojatan trenutak – potvrda da postoje i drugačiji putevi prema zdravlju.

Inspiracija kroz povijest – Hering i Ratera

Moja motivacija za dublje proučavanje homeopatije dodatno je rasla kada sam upoznala priče liječnika koji su slično – kroz osobno iskustvo – promijenili smjer svog djelovanja. Tako je primjerice  dr. Constantine Hering,  kao mladi skeptik trebao opovrgnuti homeopatiju, no nakon što je vlastitu gangrenu izliječio homeopatskim dozama pripravka Arsenicum album, postao  je njen veliki zagovornik i osnivač američke homeopatske škole.

Suvremeniji primjer je dr. Manuel Mateu Ratera, španjolski liječnik interne medicine i specijalist hitne pomoći, koji je tijekom desetljeća rada u ekstremnim uvjetima – od planinskih spašavanja do putničke medicine – integrirao homeopatiju u svoj pristup. U svom djelu “First Aid with Homeopathy” (Narayana Verlag, 2016), sustavno je prikazao praktičnu primjenu homeopatije u hitnim slučajevima, od ugriza, opeklina, šoka do neuroloških stanja – spajajući preciznost, jednostavnost i pristupačnost.

Vrijeme za novi pristup

Nakon više od dva stoljeća kliničke primjene, vrijeme je da homeopatiji damo mjesto koje zaslužuje – ne izvan medicine, već u sklopu šireg, integrativnog modela koji pacijenta promatra kao cjelinu. Ne kao alternativu, već kao potencijalnu prvu liniju u mnogim stanjima – osobito ako se pristupa individualizirano, stručno i s razumijevanjem njezinih principa.

Zato vjerujem da je nužno otvoriti vrata sustavnoj edukaciji iz homeopatije i integrativne medicine kako bi se liječnici mogli odlučivati ne samo na temelju iskustva osobnog izlječenja, već i kroz znanje, kliničke smjernice i odgovornu praksu.

Zaključno

Moja osobna i profesionalna priča potvrđuje: homeopatija može biti izuzetno učinkovita kada je pravilno primijenjena. Vrijeme je da stvorimo sustav koji to prepoznaje – za dobrobit budućih pacijenata, zdravstvenih djelatnika i zajedničke kulture zdravlja koja uključuje, a ne isključuje.

Literatura i reference

Hahnemann, S. (1810). Organon der Heilkunst.

Hering, C. (1833). The Guiding Symptoms of Our Materia Medica.

Manuel Mateu – Ratera. (2016). First Aid with Homeopathy. Narayana Verlag.

Thieme Connect. (2020). Constantine Hering and Homeopathy. Preuzeto 6. lipnja 2025. s https://www.thieme-connect.com/

Hahnemann House. (n.d.). Constantine Hering and Homeopathy. Preuzeto 6. lipnja 2025. s https://www.hahnemannhouse.org/

WholeHealthNow. (n.d.). Biography of Constantine Hering. Preuzeto 6. lipnja 2025. s https://www.wholehealthnow.com/

Thieme Connect. (2024). Obituary: Dr. Manuel Mateu Ratera. Preuzeto 6. lipnja 2025., s https://www.thieme-connect.com/products/ejournals/abstract/10.1055/s-0044-1796665

Pogledaj ostale članke