Autorica Emma Macias Cortes nam kroz svoje istraživanje nedavno objavljeno u časopisu Homeopathy približava razumijevanje primjene homeopatskih lijekova za menopauzalne tegobe te svoju potragu za uvidima njihovog mogućeg utjecaja na neuroendokrini sustav u ženskom organizmu. Niže sam iz njenog članka za vas pokušala sažeti i komentirati najbitnije.
Vazomotorne promjene, poznatije kao (ne)popularne valunge kao i promjene u rasploženju poput tuge, plača, anksioznosti; potom gubitak užitka, razdražljivost, slaba koncentracija, umor itd., spadaju među neke od najznačajnijih i prilično neugodnih simptoma peri/postmenopauze. Homeopatija se tradicionalno uspješno koristi više od 2 stoljeća u adresiranju brojnih fizičkih i emocionalnih simptoma povezanih s menopauzom. Pri tom je “klasična homeopatija” “zlatni standard” u homeopatskoj recepturi, što podrazumijeva da se jedan homeopatski lijek propisuje u jednom trenutku koristeći samo minimalnu dozu, tj. najnižu dozu i najmanji broj ponavljanja potrebnih u svakom pojedinom slučaju kako bi se potakli autoregulacijski procesi i procesi samoizlječenja.
Dokazano je da homeopatski lijekovi Gelsemium sempervirens, Ignatia amara i Chamomilla matricaria imaju anksiolitičke učinke na modelima glodavaca. Nekoliko randomiziranih kontroliranih ispitivanja, kliničkih opservacijskih studija i izvješća o slučajevima ukazalo je na najvažnije homeopatske lijekove za menopauzalne tegobe. Homeopatska Materia Medica u potpunosti opisuje njihove najkarakterističnije simptome. Neki od ovih homeopatskih lijekova, nazvanih “polikresti”, koriste se za liječenje širokog spektra bolesti; oni mogu ublažiti i emocionalne i fizičke tegobe. Ovo je slučaj za lijekove Sepia officinalis i Lachesis mutus, od kojih se svaki može koristiti za depresiju, anksioznost, a također i za vazomotorne simptome, glavobolje, nesanicu ili umor kod žena u menopauzi. Međutim, postoje i drugi „organotropni” homeopatski lijekovi sa specifičnim djelovanjem u tijelu: na primjer, Sabina, Erigeron, Trillium pendulum ili Millefolium za menoragiju u žena u menopauzi.
Lachesis mutus i Sepia officinalis često se propisuju za važne neuropsihijatrijske i vazomotorne simptome menopauzalne žene. Dopamin, neurotransmiter koji utječe na raspoloženje, jedan je od sastojaka tinte obične sipe, Sepia officinalis.
Tako se primjerice, u istoimenom homeopatskom lijeku Sepia officinalis koriste infinitezimalne (beskrajno male) doze tinte sipe, dok se u Lacheis mutus homeopatskom lijeku koriste beskrajno male doze zmijskog otrova istoimene zmije. Ove male doze homeopatskih lijekova potom pak, pravilnom primjenom u organizmu menopauzalne žene (kojem je usljed prirodnih hormonalnih promjena koje prate kraj reproduktivnog razdoblja značajno narušena homeostaza), dovode do poboljšanja njenih tegoba. Naime, svaka žena pati od, samo za njen organizam vrlo specifične I jedinstvene kombinacije određenih menopauzalnih simptoma, čija slika će iskusnom homeopatskom liječniku ukazati na sliku nekog od brojnih, dobro poznatih homeopatskih polikresta ili organotropnih lijekova a čija će pravilna primjena potom posljedično dovesti do poboljšanja njenog zdravstvenog stanja; na neizmjernu obostranu radost – naših pacijentica i nas samih.
Svojim radom dakle, autorica pretpostavlja, te dalje istražuje kako određeni homeopatski lijekovi ostvaruju izravan ili neizravan neuroendokrini učinak u tijelu, moguće pokrenut putem još neidentificiranog biološkog mehanizma, te poziva na daljnja znanstvena istraživanja koja bi adresirala brojna neodgovorena pitanja u ovom području .
Ref.
Macias Cortes, Emma. “Understanding Why Homeopathic Medicines are Used for Menopause: Searching for Insights into Neuroendocrine Features”. Homeopathy 2024; 113(02): 054-066, DOI: 10.1055/s-0043-1769734. https://www.thieme-connect.com/…/10.1055/s-0043-1769734 (pristupljeno 22. listopada 2024.)