Što je homeopatija

Homeopatija je medicinska metoda usmjerena poboljšanju zdravlja organizma primjenom dokazanih lijekova koji su za svakog pacijenta individualno odabrani u skladu za zakonom sličnosti. Ona je cjelovit medicinski sistem utemeljen na jasno postavljenim načelima i postupcima, sažetima u djelu Organon medicinske vještine autora i suvremenog utemeljitelja homeopatije, njemačkog liječnika dr. Samuel Hahnemann-a (1755-1843). Od samih početaka, homeopatija je ukorijenjena u eksperimentu i pažljivom promatranju. Testiranja homeopatskih lijekova spadaju u najranija sistematska proučavanja djelovanja lijekova u medicinskoj povijesti. Homeopatski patogenetski pokusi se provode na netoksičnoj razini na zdravim dobrovoljcima. Učinkovitost homeopatije je potvrđena nebrojeno puta tijekom više od 200 godina kliničkog iskustva.

Povijest homeopatije

Homeopatija je racionalni sistem medicinske prakse utemeljen koncem 18. st. na životnom djelu i radu njemačkog liječnika dr. Samuel F. Hahnemann-a.
Dr. Hahnemann (1755- 1843) je bio ortodoksni liječnik, kemičar, botaničar, mineralog, profesionalni prevoditelj 8 jezika, a s pravom ga nazivaju još i ocem eksperimentalne farmakologije. Naime, bio je prvi koji je proveo ispitivanja lijekova na zdravim dobrovoljcima te time ukazao na njihovu povezanost s bolestima, zbog sposobnosti produciranja simptoma. Hahnemann i njegovi kolege su u brojnim eksperimentima tijekom niza godina otkrili i popisali preko 200 lijekova biljnog, mineralnog i životinjskog porijekla. Tijekom 2 stoljeća kontinuiranih homeopatskih dokazivanja ovaj popis je proširen na više od 2000 homeopatskih lijekova. Dr. Hahnemann je bio prvi liječnik i znanstvenik na Zapadu koji je pomaknuo okvir razmišljanja od klasificiranja bolesti na klasifikaciju pacijenata, uzimajući pri tom u razmatranje specifični, individualni način patnje svakog bolesnika. Prema Hahnemannu, bolest ili dijagnoza se uvijek razmatra u kontekstu pacijentove programiranosti obiteljskom opterećenošću i njegove individualne prijemčivosti ili otpornosti na određena bolesna stanja koja se mogu razviti većom ili manjom brzinom, pri tom jako oviseći i o pacijentovom stilu života i životnim navikama.

Homeopatija se krajem 19. st. vrlo brzo iz Njemačke proširila u preko 30 europskih zemalja, europski iseljenici su je prenijeli u Sjevernu i Južnu Ameriku, kroz Britansko carstvo našla je svoj put i do Indije, Pakistana, Bangladeša, Šri Lanke, Asutralije, Novog Zelanda, Nigerije, Gane, potom do arapskih zemalja, a posljednjih desetljeća njena popularnost raste u Japanu i Kini kao i drugim zemljama Dalekog Istoka.

Brojna su homeopatski liječnici zaslužni za širenje i dostupnost homeopatije u svijetu, da spomenemo samo neka od njih: Clemens von Boenninghausen, Johann Stapf, Constantin Hering, Adolph Lippe, Robert Dudgeon, Henry C. Allen, Timothy F. Allen, Ernest A. Farrington, Calvin B. Knerr, William Boericke, James T. Kent, John Clarke, Margaret Tyler, Pierre Schmidt, Elisabeth Hubbard itd.

Jedan od značajnih doprinosa kontinentalnim razmjerima širenja homeopatije, u vrijeme kada nije postojao ni zračni promet niti globalna komunikacijska mreža je svakako i njen povijesni uspjeh u liječenju epidemijskih bolesti 19. st. Postoji tisuće referenci o ovoj temi u brojnim člancima, službenim vladinim izviješćima i tomovima homeopatske literature koje otkrivaju sljedeće činjenice: nisku stopu smrtnosti (1,5-9%) pacijenata liječenih homeopatijom u odnosu na pacijente liječene tadašnjim konvencionalnim metodama, primjenom kojih je stopa smrtnosti iznosila čak 40-80%. Niska stopa smrtnosti pacijenata na homeopatskoj terapiji je zadržavala svoju konstantu bez obzira na homeopatskog liječnika, mjesto, vrijeme i tip epidemije i bez obzira što se radilo o bolestima s inače visokom stopom smrtnosti (kolera, velike boginje, difterija, tifus, žuta groznica, pneumonija, gripa). Unatoč dobro dokumentiranim podacima i službenim izviješćima, povjesničari medicine su gotovo potpuno ignorirali homeopatske rezultate, čak štoviše, lažno navodeći kako u to vrijeme nije bilo učinkovitog liječenja! „Sistematski osvrt literature o rezultatima homeopatskog liječenja tijekom epidemija otkriva podatke koji uzdižu bitna i moćna sociološka i moralna pitanja, isto tako i pitanja o znanstvenom karakteru i legitimnosti alopatije i objektivnosti povjesničara medicine“ - riječi su eksperta na ovom području, dr. Andre Saine-a, s The Canadian Academy for Homeopathy.

Učinkovitost homeopatije u liječenju zaraznih bolesti 19. i 20 st. je činjenica. Kad je riječ o 21. st. , homeopatska medicina ide korak dalje, naime znanstvena publikacija objavljena 2010.g. iznosi dokaze o prevenciji leptopsiroze na Kubi s homeopatskim dozama uzročnika ove bolesti! „Ovo je vrlo veliko istraživanje i ako se potvrde, njeni rezultati bi mogli imati dalekosežan utjecaj“ – izjavljuje dr. Peter Fisher, direktor pri The Royal London Hospital for Integrated Medicine.

Veća razina informiranosti i osviještenosti pacijenta u svezi nuspojava i štetnih posljedica pojedinih konvencionalnih lijekova i intervencija, njihovi sve brojniji zahtjevi za prirodnijim pristupom i postavljanjem čovjeka kao cjelovitog ljudskog bića u središte liječenja imaju za posljedicu rastuću potražnju za holističkim metodama liječenja, među kojima homeopatija zauzima vodeće mjesto. U svojim temeljnim postavkama, koje su uspješno prošle test vremena tijekom protekla 2 stoljeća, homeopatija danas, u trendu holizma i individualnog pristupa suvremenog 21. st. i te kako opravdava naziv osobne, individualizirane medicinske metode. Iz godine u godinu se bilježi globalni porast zanimanja za homeopatijom, kako od strane pacijenta, tako i od strane liječnika. U mnogim zemljama homeopatija je stekla službeni status te je integrirana u nacionalne sustave zdravstvene skrbi. Danas je prakticiraju stotine tisuća doktora medicine na svim kontinentima, od čega u Europi više od 50 000 te Indiji oko 180. 000. U posljednjih 200 godina širom svijeta milijuni pacijenata su liječeni ovom terapijskom metodom koja nudi sigurnu i učinkovitu pomoć u brojnim akutnim i kroničnim stanjima.

Zbog svega prethodno navedenog, homeopatija zasigurno ima reputaciju obećavajuće medicinske metode 21. stoljeća - čije pravo vrijeme tek dolazi!

Kako djeluje

Supstanca koja je u stanju uzrokovati simptome na fizičkoj, emotivnoj ili mentalnoj razini zdravog dobrovoljca je u stanju taj simptome i izliječiti kod bolesnika. Ovo je temeljeno načelo homeopatije - načelo sličnosti. Homeopatski lijek koji se propisuje pacijentu mora biti što sličniji setu simptoma kojeg je taj lijek proizveo tijekom testiranja. Takav lijek, tzv. similimum će otkloniti simptome koji se u pacijenta pojavljuju kao manifestacija bolesti i vratiti organizam u stanje ravnoteže. Homeopatski lijekovi su potpuno prirodni, spravljeni od malih količina tvari biljnog, mineralnog ili životinjskog porijekla. Za razliku od brojnih drugih proizvoda, pa čak i biljnih, homeopatski lijekovi su neškodljivi i nemaju nikakvih nuspojava, stoga su također prikladni za trudnice, dojenčad, djecu i starije osobe. Njihovu kvalitetu i sigurnost jamče državne agencije za lijekove i druga državna tijela koja priznaju postojeće homeopatske farmakopeje.

Homeopatsko liječenje

Homeopatsko liječenje potiče pacijentove unutrašnje, prirodne i samo-obnavljajuće procese koji osnažuju njegovo zdravlje, vitalnost i blagostanje. Dobro je podsjetiti se da zdravlje ne znači samo odsutnost bolesti već stanje fizičke, emotivno-mentalne, društvene i duhovne ravnoteže pacijenta ili sistema. Bolest se u holističkoj medicini shvaća kao pokušaj oslobađanja sistema (stanice, organizma, obitelji, društvenog uređenja, planeta) od štetnih, provokativnih vanjskih ili unutrašnjih stresora, odnosno kao proces kojim se sistem spontano nastoji vratiti u stanje ravnoteže i slobodnog protoka životne energije. Homeopatski lijekovi potpomažu taj proces, te s jedne strane otklanjaju pacijentove aktualne poteškoće, a s druge dugoročno smanjuju pacijentovu prijemčivost na štetne utjecaje kojima je sklon. Pacijenti na homeopatskom liječenju izvještavaju ne samo o smanjenju tegoba zbog kojih su poduzeli liječenje, već i o povećanoj razini energije, životne radosti i ljubavi prema životu, boljim tjelesnim funkcijama poput spavanja, probave i sl. Homeopatsko liječenje je učinkovito u brojnim akutnim i kroničnim stanjima. Nerijetko je indicirano kao medicinska metoda prvog izbora, također kao medicinska metoda komplementarna konvencionalnoj. Homeopatija često nudi rješenje u stanjima za koja konvencionalno liječenje nije polučilo zadovoljavajuće rezultate ili za koja ne postoji odgovarajuće konvencionalno liječenje, potom u stanjima kada pacijenti ne toleriraju konvencionalne lijekove ili su oni kontraindicirani. Rigorozni klinički pokusi su pokazali da je homeopatija superiornija od placeba, drugi pak da ostvaruje učinke slične onima u konvencionalnoj skrbi. Terapijske mogućnosti homeopatskog liječenja ovise o razini do koje je organizam sposoban za samo-oporavak što u slučajevima nepovratnog oštećenja tkiva nije moguće postići, no u takvim stanjima primjena homeopatije kao komplementarne metode znatno doprinosi olakšaju pacijentovih tegoba.

Homeopatski intervju

Homeopatska doktrina zdravi ljudski organizam sagledava kao skladnu cjelinu čiji su pojedinačni organski sustavi i razine vrlo blisko povezani. Homeopatski će liječnik tijekom intervjua uzeti informacije o fizičkom, emotivnom, mentalnom i duhovnom stanju pacijenta kao i njegovim individualnim reakcijama na štetne utjecaje. Homeopatska dijagnoza je sistemska, a to znači da pored informacija o pacijentovim aktualnim pritužbama i tjelesnim funkcijama, obuhvaća i njegove specifične karakteristike i okolnosti: osobnost, zanimanje, životni stil i navike, obiteljske i društvene odnose, dob, spol, seksualnost, genetsku predispoziciju za razvoj bolesti i dr. Sve nabrojeno će pomoći homeopatskom liječniku razumjeti pacijenta u njegovoj sveukupnosti i odrediti njegovu jedinstvenu homeopatsku terapiju. Ukratko, homeopatski intervju je vrlo individualiziran i usmjeren cjelovitoj procjeni pacijentovog stanja.