Introduction

Bol je vrlo složeno ljudsko iskustvo i najčešći razlog traženja medicinske pomoći. U suvremenom društvu, obilježenom ubrzanim ritmom i očekivanjem brzih rezultata, pacijenti često posežu za rješenjima koja donose isključivo trenutno olakšanje.

Suvremena istraživanja ukazuju na neke nuspojave primjene analgetika: opioidi izazivaju toleranciju, ovisnost i respiratorne poremećaje (1) , dok nesteroidni protuupalni lijekovi povećavaju rizik od gastrointestinalnih i bubrežnih komplikacija (2). Čak i kratkotrajna postoperativna primjena može dovesti do štetnih učinaka (3), osobito kod osoba s kroničnim bolestima (4).

Iako konvencionalna medicina u svojoj praksi uključuje temeljitu dijagnostiku i analitičko razumijevanje uzroka bolesti, njezin pristup boli temelji se ponajprije na biološkim mehanizmima. Homeopatija, pak polazi od dinamičkog poimanja čovjeka, gdje se bol promatra ne samo kao fiziološki simptom, nego i kao izraz poremećaja cjelokupne vitalne ravnoteže: bol nije samo nešto što treba ukloniti,  ona je signal koji upućuje na narušenu ravnotežu i poticaj tijelu da ponovno uspostavi sklad.

U članku Homeopathy for Pain Management autorice Burke Lennihan objavljenom u časopisu Advances in Complementary & Alternative Medicine 2017.g., prikazana su suvremena istraživanja o ulozi homeopatije u liječenju različitih vrsta boli. Individualizirani homeopatski lijekovi su u stanju ne samo ublažiti bol nego i poboljšati kvalitetu života te smanjiti potrebu za analgeticima, uz visoku razinu sigurnosti primjene (5).

Ovakvi zaključci reflektiraju učenja klasičnih majstora homeopatije — Hahnemanna , Heringa i dr. — koji su još u 19. stoljeću znanstveno razradili i postulirali tisućljećima star filozofski okvir homeopatije, u kojem se bol, kao i ostali simptomi bolesnog organizma promatraju kao dio prirodnog procesa samoregulacije. Danas njihova načela sve češće pronalaze potvrdu i u suvremenim znanstvenim istraživanjima.

Hahnemann: Bol kao izraz narušene vitalne sile

U “Organonu iscjeliteljske umjetnosti” , Hahnemann zdravlje definira kao skladno djelovanje vitalne sile koja održava tijelo i um u harmoniji („admirable, harmonious, vital operation, as regards both sensations and functions”, Org. §9), dok bolest opisuje kao poremećaj te iste sile, koji se može spoznati isključivo kroz simptome („its morbid derangement only makes itself known by the manifestation of disease in the sensations and functions… by morbid symptoms”, Org. §11). Jezgrovito rečeno, prema Hahnemannu, zdravlje je sklad vitalne sile koja usklađuje tijelo, um i osjećaje, a bolest stanje njezine neravnoteže koja se očituje simptomima. (6)
Liječenje, prema njegovom učenju, mora biti individualno: ne postoji univerzalni “lijek za bol”, već onaj koji odgovara cjelokupnoj slici osobe — fizičkoj, emocionalnoj i mentalnoj.

Hering i Vijayakar: Smjer izlječenja i dinamika boli

Constantine Hering (7) je na temelju kliničkih opažanja formulirao tzv. „zakon reda” ili „zakon smjera izlječenja”, prema kojemu se poboljšanje odvija od glave prema dolje, iznutra prema vanjskim slojevima, od važnijih organa prema manje važnima, te u obrnutom redoslijedu pojave simptoma (8).

U jednom njegovom često citiranom odlomku piše otprilike:„Svaki homeopatski liječnik morao je zapaziti da poboljšanje boli ide odozgo prema dolje, a [poboljšanje] bolesti iznutra prema van. Stoga kronične bolesti, kad su doista izliječene, uvijek završavaju nekom kožnom erupcijom koja se razlikuje ovisno o različitim konstitucijama bolesnika…” (9)

U praksi to znači da se tijekom oporavka bol može privremeno promijeniti – postati blaža, premjestiti se ili poprimiti drukčiji karakter. Takve promjene, koje bi u konvencionalnoj medicini mogle izgledati kao “nestabilan tijek bolesti”, homeopat vidi kao znak reorganizacije vitalne sile.

Prema Heringu, međutim, tijelo se tijekom procesa liječenja ne oporavlja slučajno, nego slijedi određeni red. Najprije se smiruju tegobe u središtu tijela i vitalnim organima, zatim se poboljšanje postupno „širi“ prema van i prema nižim dijelovima tijela, a simptomi nestaju suprotnim redoslijedom od onoga kako su se pojavili. U praksi, ovaj smjer često pomaže prepoznati ide li liječenje u dobrom pravcu.

Prafull Vijayakar (10)— suvremeni homeopat — predlaže da Heringov “zakon smjera izlječenja” ne shvatimo samo kao (teorijsko)pravilo kojeg je Hering empirijski postulirao, nego da ga promatramo kroz prirodni razvoj ljudskog organizma u majčinoj utrobi: on ga uspoređuje s razvojem embrija, podsjećajući nas da se ljudsko tijelo u embrionalnom stadiju gradi iznutra prema van, počevši od najvažnijih sustava, a završavajući na površini. Naime, ljudski organizam se u maternici razvija u unaprijed zadanom, točno određenom, vrlo logičnom redoslijedu: iz početne stanice nastaju slojevi (ektoderm, endoderm, mezoderm, neuroektoderm) iz kojih se grade koža, unutarnji organi, vezivna tkiva, živčani sustav i mozak. Taj razvoj ide od glave prema dolje, iznutra prema van i od važnijih organa prema manje važnima.

Vijayakar kaže: ako se tijelo tako gradi, onda se i istinsko izlječenje odvija obrnutim putem (tj. krećući se „unatrag“ na kontinuumu od stanja bolesti prema stanju zdravlja), ali po istoj logici – prvo se „popravljaju” dublji, vitalni sustavi, a tek kasnije koža i periferija. Zato svoju embriološku shemu koristi kao sofisticirano objašnjenje Heringova smjera izlječenja i kao praktičan alat za razumijevanje supresije i mijazmatskog pogoršanja.

Gledano zajedno, Heringov zakon opisuje kako se tijelo vraća ravnoteži, a Vijayakar pojašnjava why taj smjer ima smisla: jer prati prirodnu logiku po kojoj je tijelo izgrađeno i održava se kroz cijeli život. (11)

Kent: Cjeloviti pristup i emocionalna dimenzija boli

James Tyler Kent (12), autor “Predavanja o homeopatskoj filozofiji” , je ovu ideju svojih prethodnika, tj. bolesti kao ne-lokalnog fenomena, pojasnio iz blago drugačije perspektive. 

Naime, Kent jasno razlikuje bolesnu osobu od bolesti kao „nalaza na tkivu” te smatra da je „dužnost liječnika urediti unutrašnjost ekonomije, tj. volju i razum zajedno”, dok su promjene na tkivima samo „rezultati bolesti, a ne sama bolest” . On naglašava centralnu ulogu psihe i prenosi Hahnemannovu misao da je „um ključ do čovjeka” i dodaje da su mentalni simptomi najvažniji simptomi u bolesti i lijeku. Kent definira čovjeka kroz unutarnje procese: „čovjek je ono što misli i što voli“. Homeopat tako ne traži „lijek protiv boli”, nego „lijek za osobu koja osjeća bol” (13).

Mogli bismo reći da Kentov način razmišljanja anticipira neke ključne ideje biopsihosocijalnog modela bolesti, koji će desetljećima kasnije artikulirati Engel. Iako Engel tek 1977. g. eksplicitno formulira biopsihosocijalni model bolesti (14), Kentov naglasak na nerazdvojivosti tjelesnih, mentalnih i emocionalnih dimenzija čovjeka može se promatrati kao svojevrsni rani povijesni prethodnik tog pristupa, u okviru homeopatske tradicije.

U istraživanju Elavarasan et al., 2023 (15) istaknuto je kako homeopatija može doprinijeti smanjenju kronične boli: “Homeopatija nudi neinvazivan i blag pristup zbrinjavanju kronične boli. Njezina je svrha djelovati na temeljne uzroke boli, a ne samo potiskivati simptome. Homeopatija promatra čovjeka kao cjelinu… uzimajući u obzir tjelesne, mentalne i emocionalne aspekte.. s ciljem uspostavljanja ukupne ravnoteže.“ (15A).

Takvi rezultati otvaraju prostor za integrativni model liječenja, u kojem homeopatija, sa svojim vrlo konkretnim i praktičnim pristupom liječenju pacijenta i bogatoj homeopatskoj farmakopeji (16) s jedne strane, te dobro poznatoj homeopatskoj filozofiji utemeljenoj u prirodnim zakonitostima s druge strane , lijepo nadopunjuje biomedicinski model nudeći tako pacijentima održiviji pristup liječenju, tj. ponovnoj uspostavi zdravlja.

Suvremena istraživanja i klasična načela

Ako bismo praktične implikacije ovih teoretskih, filozofskih uvida željeli potražiti u bazi dostupnih suvremenih znanstvenih istraživanja,  Homeopathy Research Institute (HRI) je dobro mjesto za to. Pacijenti koji su pratili homeopatsko liječenje kronične boli, glavobolja, dismenoreje ili bolova u donjem dijelu leđa izvještavaju tako ne samo o manjoj potrebi za analgeticima već i o značajnom poboljšanju kvalitete života (17, 17A, 17B, 17C). Ti „real-world” podaci podupiru filozofski temelj klasičnih mastera homeopatije u suvremenom kontekstu. 

Nadalje, EPI3 program iz 2011.g. (18) –  velika francuska epidemiološka studija tkđ je pokazala kako pacijenti koji koriste homeopatiju imaju manju potrošnju nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) i manju učestalost nuspojava, uz sličnu učinkovitost u kontroli muskuloskeletne boli u usporedbi s konvencionalnim pristupima.

Svi ovi rezultati nas dovodi do spoznaje kako homeopathy ima svoje zasluženo mjesto u suvremenom integrativnom upravljanju boli, koje na žalost  još nije do kraja niti prepoznato, niti iskorišteno. Homeopatija pomaže organizmu obnoviti vlastiti ritam i sposobnost samoregulacije, što u praksi znači i bolju kvalitetu života. Ništa manje bitna je činjenica smanjenja trenda farmakološkog opterećenja uz očuvanje ili poboljšanje kliničkih ishoda – što ima važnost ne samo za individualno zdravlje, nego i za rasterećenje troškova javnozdravstvenih sustava.

Zaključak

Homeopatija nudi pristup boli koji se razlikuje od konvencionalnog medicinskog modela, a oba imaju za cilj u što kraćem vremenu bol sigurno ukloniti  te pacijenta osloboditi patnje.
Suvremena istraživanja pokazuju da homeopathy može imati mjerljive učinke u uklanjanju boli: smanjenje boli and poboljšanje kvalitete života, manju potrebu za konvencionalnim analgeticima, te jačanje emocionalne stabilnosti i samoregulacije. Homeopatija se stoga može promatrati kao sigurna i učinkovita komplementarna terapija u upravljanju boli, koja ne isključuje klasičnu medicinsku skrb, ali je obogaćuje.

Na koncu je važno naglasiti da je u slučaju svake iznenadne i intenzivne pojave boli – primjerice nakon traume, kod sumnje na prijelom, akutnih abdominalnih zbivanja te srčanih ili neuroloških simptoma – nužno pravodobno potražiti liječničku pomoć. Uz standardnu konvencionalnu skrb, homeopatija, koja se danas prakticira širom svijeta (19), može predstavljati značajnu dopunsku opciju na putu prema cjelovitijem oporavku pacijenta.

Popis literature

1. Paul AK, Thadathil N, Thomas R, Kumbolath S. Opioid analgesia and opioid-induced adverse effects. Pharmaceuticals. 2021;14(11):1091. Preuzeto s: https://www.mdpi.com/1424-8247/14/11/1091

2. Alorfi NM. Pharmacological methods of pain management: Narrative review of medication-based analgesic strategies. Int J Gen Med. 2023;16:4837–50. Preuzeto s: https://www.dovepress.com/pharmacological-methods-of-pain-management-narrative-review-of-medicat-peer-reviewed-fulltext-article-IJGM

3. Bicket MC, D’Souza RS, Hasoon J, Ramanujam S. Comparing analgesic regimen effectiveness and safety in postoperative pain. BMJ Open. 2025;15(4):e099925. Preuzeto s: https://bmjopen.bmj.com/content/15/4/e099925

4. Grant CH, Marsh K, Patel P, Tan YL, Liu Y, Bonomo L, et al. Multimorbidity and analgesic-related harms: A systematic review. BMC Med. 2025;23:177. Preuzeto s: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC12106897/

5. Lennihan B. Homeopathy for pain management. Adv Complement Altern Med. 2017;1(4):ACAM.000518. Preuzeto s: https://www.liebertpub.com/doi/full/10.1089/act.2017.29129.ble

6. Samuel Hahnemann, Organon of the Healing Art, 6th edition, translated by W. Boericke, New Delhi: B. Jain Publishers, §§9, 11. (Bilješka: U §9 vitalna sila opisuje se kao princip koji održava sklad osjeta i funkcija, dok §11 navodi da se poremećaj vitalne sile prepoznaje jedino kroz simptome.) Dostupno na: https://drcherylkasdorf.com/wp-content/uploads/2017/01/Organon-of-Medicine-6th-edition.pdf

7. Saxon, W. Constantine Hering, Immigrant Entrepreneurship: German-American Business Biographies, 1720–1920; Preuzeto s: https://www.immigrantentrepreneurship.org/entries/constantine-hering/

8. Constantine Hering, „Preface” u: Samuel Hahnemann, The Chronic Diseases, Their Specific Nature and Homoeopathic Treatment, Vol. 1, prev. C. J. Hempel, New York: William Radde, 1845, str. 7-8;  te Constantine Hering, „Hahnemann’s Three Rules Concerning the Rank of Symptoms”, Hahnemannian Monthly 1(1), 1865, str. 5–12.

09. Dr. Hering’s “Preface” (izvadak iz eseja Guide to the Progressive Development of Homoeopathy) uz prvo američko izdanje Hahnemannova djela
The Chronic Diseases, Their Specific Nature and Homoeopathic Treatment, vol. 1, New York: William Radde, 1845, str. 7–8. upload.wikimedia.org

10. Yasgur, Jay. „In Memoriam: Dr. med. Prafull Gajanan Vijayakar (August 4, 1952 – December 17, 2020)”. American Journal of Homeopathic Medicine, Summer 2021. Dostupno na: https://homeopathyusa.org/ajhm/in-memoriam-dr-med-prafull-gajanan-vijayakar/. Pristupljeno 8. 12. 2025.

11. D’Souza, L. (n.d.). Hering’s law of direction of cure: A reliable tool in homeopathic therapeutics. Preuzeto s
https://www.academia.edu/35272700/Herings_Law_of_Direction_of_Cure_A_Reliable_Tool_in_Homeopathic_Therapeutics

12. Kent, J. T. Lectures on Homoeopathic Philosophy. Calcutta: Paul, Medico; ili New Delhi: B. Jain (reprint izdanje), Lecture I: “The Sick”.

13. Young, Sue. “Kent, James Tyler (1849–1916).” Hahnemann House (Homeopathy UK – Hahnemann House Trust). Dostupno na: https://www.hahnemannhouse.org/james-tyler-kent-and-homeopathy/. Pristupljeno 8. 12. 2025

14. Engel, G. L. (1977). The need for a new medical model: A challenge for biomedicine. Science, 196(4286), 129–136. doi:10.1126/science.847460

15. i 15. A.: Elavarasan, S., Umesh Mohan C. S., Preena Jane J., et al., “Exploring the Role of Homeopathy in Chronic Pain Management: A Mini Review,” European Chemical Bulletin 12, Special Issue 5 (2023): 5119–5124, osobito 5121, doi:10.48047/ecb/2023.12.si5a.0426.

16.        Primjeri službenih homeopatskih farmakopeja uključuju: njemačku Homöopathisches Arzneibuch / German Homoeopathic Pharmacopoeia (HAB/GHP), online izdanje dostupno preko izdavača Deutscher Apotheker Verlag (https://www.deutscher-apotheker-verlag.de/german-homoeopathic-pharmacopoeia-online); američku Homeopathic Pharmacopoeia of the United States (HPUS), službeni kompendij za homeopatske lijekove u SAD-u (https://www.hpus.com/); te Homoeopathic Pharmacopoeia of India (HPI), službenu indijsku knjigu standarda za homeopatske lijekove koju izdaje Ministarstvo zdravstva i obiteljske skrbi ( uvod i pojedini svesci dostupni su na: https://www.pcimh.gov.in/).

17. Homeopathy Research Institute. Status of homeopathy research: From experimental research to clinical evidence. London: HRI; 2024. Preuzeto s: https://www.hri-research.org/wp-content/uploads/2025/04/HRI_EvidenceSummary_2024.pdf

 17.A Witt CM, Lüdtke R, Willich SN. Homeopathic treatment of patients with chronic low back pain: A prospective observational study with 2 years’ follow-up. Clin J Pain. 2009;25(4):334–9. Preuzeto s: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/19590483/

 17.B Muscari-Tomaioli G, Allegri F, Miani A, Bellavite P, Signorini A, Neri R. Observational study of quality of life in patients with headache receiving homeopathic treatment.Homeopathy. 2001;90(4):189–93. Preuzeto s: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/11680803/

17.C. Homeopathy Research Institute. Randomised controlled trials data update 2021 [Internet]. 2022 May 4 [cited 2025 Dec 4]. Preuzeto s: https://www.hri-research.org/2022/05/randomised-controlled-trials-data-update-2021/

18. Grimaldi-Bensda L, Bégaud B, Rossignol M, Avouac B, Lert F, Rouillon F, et al. Homeopathic medical practice for musculoskeletal disorders in France: Cohort study based on the EPI3 population. Pharmacoepidemiol Drug Saf. 2011;20(10):1093–101. Preuzeto s: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21887822/

19. Homeopathy Research Institute. Use of homeopathy across the world [Internet]. [cited 2025 Dec 4]. Preuzeto s: https://www.hri-research.org/resources/essentialevidence/use-of-homeopathy-across-the-world/